VIDEO: Na Facebooku pokrenuta grupa: “Želim da se ‘Široka ulica’ jednom zauvijek preimenuje u ‘Kalelarga’!”

Kalelarga ili Široka ulica. Nema spora o tome kako velika većina Zadrana, a da ne pričamo o ostalima hrvatskim građanima pa i turistima, centralnu kalu „Donatova metropolisa“ naziva onako kako se dugo u povijesti i nazivala – Kalelarga.

– Kalelarga je Kalelarga. I samo ime mi nudi prizvuk mediterana, radosti, poetike, štih romantičnosti, nebitno što je izvorno talijanska. U stvari, možda mi i zbog toga priziva kanconu, ljubav. Ne znam, Široka ulica nije loše, ali taj mi je naziv nekako preslužben, birokratsko-katastarski i prehladan, kaže nam Branko Bajama iz Omiša.

– Živin u Zagrebu, tu mi se ćer rodila, ali čim je prohodala, vodija sam je doli, jer moje dite mora svoje prve korake po Kalelargi napravit… kod Foruma, di joj je ćaća kao mali razbija kolina i glavu na tada raskopanim rimskim zidinama… cili život se bavin stripom, intervjuira sam neke od najvećih svjetskih crtača, strip mi puno znači, a i danas mogu stati u Kalelargu kod trga i reć “evo to je misto na kojem sam stajao kad sam prvi put u životu vidija neki strip”, napisao je u pristupnom komentaru Marko Fančović, „freelance“ novinar.

– Nisam Zadranin, ali sam svako ljeto u njemu. Uvijek smo svi zvali ovu ulicu Kalelarga…, imao je potrebu istaknuti Riječanin Damir Car

– Ova grupa nije politički motivirana niti ima bilo kakve veze s politikom ili političkim strankama, nezavisnim listama i sl. Ovdje se radi o čistoj – građanskoj akciji. Dakle, ova grupa plod je isključivo građanske akcije nekoliko Zadrana s konačnim ciljem sakupljanja što više ljudi koji nas podržavaju u akciji da se Široka ulica konačno i jednom zauvijek preimenuje u Kalelarga!, obrazložio je pokretač grupe, Hrvoje Bajlo.

– Pitate me zašto baš sada akcija? Dobro pitanje, možda bih na njega mogao odgovoriti – zašto ne jučer! Naime, kao što je poznato, Talijani su u duhu svog jezika našu glavnu ulicu zvali „Calle Larga“ i tako je bilo službeno sve do kraja Drugog svjetskog rata. Tada je romanski toponim kroatiziran tako da se piše i izgovara Kalelarga. Ulica je kroz vrijeme mijenjala ime, međutim, prepoznatljiva je jedino i isključivo po imenu Kalelarga. Prema starim zapisima, ime Kalelarga datira iz venecijanskih vremena. No, vratimo se u 2014. Mislim da je konačno vrijeme da se Kalelargi vrati ime, ono s kojim je stoljećima zaživjela. Znam da je kroz povijest postojalo više inicijativa da se Široka ulica preimenuje u Kalelarga, no, nažalost, niti jedna nije urodila plodom. Ja sam siguran da će ova naša biti posljednja i da ćemo zajedno s građanima Zadra i sa svima onima kojima je Zadar u srcu u konačnici uspjeti, kaže Bajlo, a rečenome kao potvrdu nabraja imena poznatih nam lica iz javnog života koja su inicijativu podržala, samo u protekla nepuna četiri dana…

– Između ostalih, tu su naši legendarni košarkaši Arijan Komazec i Darko Pahlić. Tu su i glazbenici Bepo Matešić, Emilija Kokić i Zoran Jelenković. Također i naša sjajna glumica Tamara Šoletić. Moje isprike, ako sam nekoga zaboravio, ali stvarno ne postoji osoba koja nije podržala inicijativu nakon što sam objasnio o čemu se radi. Što se tiče našeg Organizacijskog odbora, to bih ostavio za petak 2. svibnja kada ćemo se svi zajedno obratiti zadarskoj javnosti na press konferenciji na kojoj ćemo iznijeti detaljne planove vezane za inicijativu, kojoj je konačni cilj, kao što sam već rekao, vraćanje imena Kalelarga. Imamo detaljno razrađeni plan i viziju kako u tome uspjeti i mislimo da smo ka tome na pravom putu, pojašnjava pokretač Facebook profila za službeni povratak popularne ulice u Donatov grad.

Kod Grada Zadra, naglašava, zatraženo je da organizatorima od 3-10. svibnja 2014. odobri korištenje prostora na Narodnom trgu gdje će se tjedan dana potpisivati i peticija. Nju možete potpisati i online i to na ovoj poveznici.

– Baš sve što se u Zadru događa ili se tek ima dogoditi najprije se sazna na Kalelargi, za Zadrane je ona puno više od pukog šetališta: filozofija, stil života, svetinja. Iako više nije jedino sastajalište i okupljalište, ostaje kultni prostor, simbol života, ogledalo burne povijesti i sadašnjosti, svakodnevice grada, napisao je jednom Nedjeljko Jusup, novinarski „bard“.

– Kada bih došao iz Zagreba u Zadar obavezno bih svratio na Kalelargu, u Osijeku na Korzo, u Splitu na Rivu, U Dubrovniku na Stradun, . . . Široka ulica . . . Terra incognita, tvrdi Momir Jovičić, a Krunoslav Ergović nastavlja:

– Kao Slavonac (Požežanin) koji obožava ovaj grad i svako ljeto provodim u ovom gradu, prije dosta godina tražio sam po zgradama ploču s nazivom Kalelarga…, razočaran sam shvatio da je to Široka ulica. Iako je zadarski „brend“ prije Pozdrava suncu i morskih orgulja bila upravo Kalelarga!

Antonia Levačić je u komentaru napisala: Kalelarga-žila kucavica ovog grada. Kada pročitam „Široka ulica“ zvuči kao svaka druga ulica, a Kalelarga nosi cilo jedno djetinjstvo, cilu jednu mladost i cilu jednu starost…

– Uvijek i zauvijek Kalelarga, ističe Snježana Bakale, a Ogulinka Maja Brozović naglašava:

– Volim Zadar i uz njega me vežu lipe uspomene…, a zašto Kalelaraga, jednostavno, to je oduvik, tako mora biti… Kalelarga.

– To je ulica mog djetinjstva i moje mladosti, moje prve ljubavi, tu sam se rodila, tu odrasla i zauvijek je u mom srcu, poručila je Majda Mujkanović iz Otočca.

Bajlo otkriva:

– Trenutno grupa broji blizu 1700 ljudi, a u koliko i vi želite da se Široka ulica preimenuje u Kalelarga, slobodno, kaže, pozovite svoje prijatelje da se uključe u grupu na ovoj poveznici – i hvala Vam i dobrodošli…

Kalelarga, pišu Turistička zajednica, Wikipedija, a ponajprije i ponajviše kolega Nedjeljko Jusup u tekstu “Ulica starija od grada”, kao dio u ediciji „Biseri Jadrana: Zadar“, Zagreb: Fabra, 2004., još u dalekoj prošlosti bila je glavna zadarska ulica, koja se u starim dokumentima naziva Via Magna, Strada Grande, Ruga Magistra – u značenju glavna ulica.

Naziv Široka ulica (Calle Larga – Kalelarga) javlja se tek kasnije, a jedno se vrijeme njezin središnji dio nazivao i Ulicom svete Katarine po istoimenom samostanu. Ime joj je po postanku romansko i potječe još iz venecijanskih vremena.

Možda i od ranije, a nije se mijenjalo ni nakon sloma Mletačke Republike, kao ni za prve austrijske, pa francuske i druge austrijske uprave. Nakon što je 1920. Rapallskim ugovorom Zadar dodijeljen Kraljevini Italiji, korišten je isključivo talijanski naziv Calle Larga i to sve do konca Drugog svjetskog rata nakon kojeg dobiva ime Omladinska i Ive Lole Ribara. Romanski toponim je naposlijetku kroatiziran na način da se piše i izgovara Kalelarga. No, iako i danas nosi službeni naziv Široka ulica, u svakodnevnoj uporabi i pod različitim upravama naziv joj je uvijek bio i ostao samo Kalelarga.

Današnja ulica nastala je vjerojatno prije nego što je Zadar poprimio svoj urbani lik. U doba Rimskog carstva Zadar je izgrađen po strogim principima rimskog urbanizma kada je uređena ulična mreža od nekoliko većih uzdužnih ulica i većeg broja poprečnih koje su grad dijelile u pravokutne insule sa stambenim kućama. Već tada jedna je uzdužna ulica vodila od današnjih Kopnenih vrata do Foruma, a druga, od današnjeg Trga Petra Zoranića do crkve Gospe od zdravlja, današnja je Kalelarga.

Kalelargom započinje na Trgu Petra Zoranića uz ostatke Trajanovih vrata i nekadašnjeg kafića Kolona koji je dobio ime po koloni – rimskom stupu donesenom na današnje mjesto početkom 18. stoljeća s ruševina Jupiterovog hrama. Na Zoranićev trg nadovezuje se Trg Šime Budinića s crkvom Sv. Šime i Kneževom palačom, uz koju se proteže Ulica Elizabete Kotromanić (Calle Cariera) – kojom se već u 15. stoljeću trčala alka na konjima.

Njome se dolazi se na Narodni trg gdje se već u srednjem vijeku formira novi centar gradske uprave s današnjom Gradskom ložom (13. stoljeće – 1565.), Gradskom stražom (1562.) i novovjekom Gradskom vijećnicom (1934.). U srednjem vijeku nazivao se Veliki trg (Platea Magna), poslije Gospodski trg (Piazza dei Signori) i konačno Narodni trg. Upravo ovdje je 1730. godine Josip Carceninga, prvi proizvođač Maraschina, otvorio i prvu zadarsku kavanu. Godine 1860. kavanu Caffè del Casino otvorio je tvorničar Antonio Cosmacendi, koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kavana od zrcala (Caffè degli Specchi). Nedaleko od nje bio je i hotel Il Cappello nero (K crnom klobuku), te Caffè Europa.

Na Narodnom trgu službeno započinje i današnja Kalelarga koja se u ovom dijelu nazivala i Ulica sv. Katarine zbog istoimenog samostana koji se tu nalazio u 15. stoljeću, a već u 16. stoljeću ulica je po prvi put i osvijetljena. Na temeljima ruševnog samostana sagrađena je 1891. godine kultna kavana Central (Caffè Centrale), a malo dalje od nje, na mjestu današnje Kazališne kuće, nalazilo se staro kazalište Teatro Nobile. U produžetku, od Trga sv. Stošije s katedralom Sv. Stošije pa do crkve Gospe od zdravlja, uz rub današnje Bijankinijeve ulice, 1865. je kao odraz sjaja, bogatstva i političke moći Zadrana sagrađeno i Novo kazalište (Teatro Verdi), stradalo u Drugom svjetskom ratu i nakon njega.

Uništena u savezničkim bombardiranjima Zadra 1943. i 1944. godine kada nestaje i 80 posto gradske jezgre, drevna Kalelarga se više nije mogla prepoznati. Velikim njezinim dijelom nije se moglo prolaziti od ruševina kuća sve do šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je ponovno izgrađena i rekonstruirana.

Za Zadrane je Kalelarga više od imena glavne ulice grada. Ona je kultni prostor i jedan od simbola grada koji budi sjećanja na lijepe trenutke i događaje kao mjesto druženja, zabave i razonode, na procesije i pučke svečanosti, pa i prve ljubavi. Kaže se da su upravo na Kalelargi započele i završile ljubavi mnogih generacija Zadrana. Na Kalelargi se naprije doznaje što se u Zadru događa ili se tek treba dogoditi, ali i kako se obući i što nositi.

Na Kalelargi i Narodnom trgu dočekuju se košarkaši i slave njihove pobjede i trofeji. Tu je priređen i veličanstven doček zadarske grupe Grupa Riva poslije njihove pobjede na Euroviziji 1989., prije točno 25 godina.

Kalelarga je opjevana kao rijetko koja ulica, poznati su stihovi iz hita Zorana Jelenkovića „sve to more,… more moje zna staru rivu di san rođen ja. tu je povist moga grada, Sveti Donat i Kalelarga“, a ima čak i svoju himnu – pjesmu Tomislava Ivčića koja je nadmašila šlagerske okvire i rado se pjeva i sluša, ne samo u Zadru:

Kalelarga

Sa dragom kod četiri kantuna

kroz tihu varoš proći bi zna

Na rivu il’ uz Donat stari

dok tiho, tiho sniva Zadar grad

Ali vrime neumorno ide

i ja sad moran na drugu stranu poć’

Da mi je sada sa mojom klapom

zapivat tiho za laku noć

Kalelarga, Kalelarga

Kalelarga moja radosti

tu san proveo najljepše dane