Table of Contents
Sociolog i dr. sc. Krešimir Krolo u razgovoru za portal ZDNews.hr danas je komentirao stanje na zadarskog društvenoj i političkoj sceni. Iako u svojim odgovorima nije spominjao imena i prezime ljudi, pa ni stranaka, Krolini odgovori jasno oslikavaju trulu i nedemokratsku zadarsku političku scenu, kojom upravlja HDZ posljednje 24 godine.
Kada je u pitanju gaženje svog vlastitog potpisa i dostojanstva, što su učinili HDZ-ovi vijećnici Rade Šimičević i Aleksandar Švenjak, koji su prvo potpisali peticiju za preimenovanje Široke ulice u Kalelargu, da bi kasnije na Odboru za preimenovanje ulica i trgova glasali protiv tog istog prijedloga kojega su ranije potpisali, Krolo smatra kako se radi o vrlo štetnom političkom utjecaju.
[pullquote]
Zašto Švenjak i Šimičević nisu ponudili ostavke?
– Takva postupanja dodatno ruše povjerenje građana u političke aktere i politički sustav koji je odgovoran javnosti. Spomenuti članovi su mogli, primjerice, ponuditi ostavke na svoja mjesta u odboru i time bi cijeli čin glasovanja bio manje problematičan nego što je u konačnici ispao – kaže Krolo. [/pullquote]Dodao je i kako bi bilo moralno da su Švenjak i Šimičević, koje mnogi danima nazivaju izdajnicima, kukavicama, beskičmenjacima i HDZ-ovim poltronima, jednostavno dali ostavke na svoje funkcije. No, kako su im funcije mile i drage, to se ipak nije dogodilo unatoč obećanju Rade Šimičevića kako će dati ostavku na mjesto predsjednika Odbora za preimenovanje ulica i trgova, ukoliko prijedlog za preimenovanje naše najslavnije ulice ne dođe na dnevni red Gradskog vijeća.
Građanska inicijativa Svi za Kalelargu u nepunih sedam dana prikupila je 10823 potpisa građana Zadra koji su svojim potpisom jasno rekli kako žele da se Široka ulica preimenuje u Kalelargu, kako to komentirate, što to po vama znači s obzirom na veliki broj potpisa?
– Količina potpisa koja je prikupljena za preimenovanje Široke ulice u Kalelargu zanimljiva je iz više razloga. Prvo, riječ je o prvoj masovnoj peticiji lokalnog karaktera u kojoj se neposredno pita građane za mišljenje oko teme za koju se smatra da ima važan značaj po pitanju definicije gradskog identiteta. Visok odaziv i traženje, iako simbolički, institucionalizacije naziva koje u sjećanju građana ima pozitivne konotacije valja promatrati i kao neizravnu kritiku postojećeg stanja u gradu. Tu se, međutim, vide i nedostaci inicijative jer je osim traženje simboličke identifikacije ovako važnog javnog prostora valjalo jednako tako tražiti peticijom kreiranje strategije koji će djelovati suprotivo postojećem stanju koje je, prema mišljenju i struke i javnosti, ozbiljno nagrizlo javni i društveni karakter Kalelarge. Drugo, sasvim je jasno kako i ovim potezom građani šalju poruku o važnosti promjene dosadašnjeg načina upravljanja gradom koji neminovno utječe i na to kako građani doživljavaju prostor s kojim se intenzivno identificiraju.
Kako komentirate činjenicu da su peticiju potpisali Aleksandar Švenjak i Rade Šimičević, pa su protiv iste glasali na Odboru?
– Po pitanju glasova spomenutih osoba valja naglasiti da imaju svako pravo i legitimitet glasovati za ono što smatraju ispravnim rješenjem, međutim, u ovom konkretnom slučaju zabrinjava nedosljednost ako su se prvotno izjasnili putem peticije za promjenu naziva. Naime, ostaje dojam kako su zbog stranačkog pritiska morali mijenjati svoja prvotna mišljenja, što, nažalost, sugerira o jako niskom stupnju demokratičnosti unutar stranke kojoj pripadaju. Takva postupanja dodatno ruše povjerenje građana u političke aktere i politički sustav koji je odgovoran javnosti. Spomenuti članovi su mogli, primjerice, ponuditi ostavke na svoja mjesta u odboru i time bi cijeli čin glasovanja bio manje problematičan nego što je u konačnici ispao.
Ravnatelj jedne ugledne institucije kao što je gimnazija Vladimira Nazora glasa za jedno, a onda sutra dan bude protiv toga istoga? Je li to licemjerje i je li takvima mjesto na funkcijama koje obnašaju?
– Za ovo pitanje vrijedi isto što i za druge članove odbora. Naravno, ljudi mogu mijenjati svoja mišljenja, no uzimajući u obzir jako loše odrađenu raspravu u javnom prostoru oko preimenovanja ulice, ostaje dojam kako se promjene u mišljenjima nisu desile zbog snage argumenata koje su iznijele obje strane, već zbog prije spomenutih političkih pritisaka. Naglašavam još jednom da takvi procesi nisu dobri za razvijanje kulture dijaloga i demokratičnosti jer guše autonomiju i slobodu izražavanja, a dugoročno i potkopavaju razvijanje ionako slabašnih potencijala civilnih inicijativa u gradu.
