Table of Contents
Nakon što sam u novinama, a i na portalima primijetio fotografije Zdenka Zrilića kako u pratnji dvojice odvjetnika dolazi na zakazano ročište po njegovoj privatnoj tužbi, a na kojem se ja što iz subjektivnih, što iz objektivnih razloga nisam pojavio, odlučio sam i ja angažirati svoj “odvjetnički” tim. Prije nego napišem tko sačinjava moj “odvjetnički” tim, pojasnit ću preko ovog medija koji su to subjektivni i objektivni razlozi zbog kojih se nisam 14. ožujka 2012. u 9.15 sati pojavio pred sudskim vijećem kojim predsjeda sudac Domagoj Kurobasa. Prvi je subjektivan ili ti osoban.
Naime, na taj datum poginuo je moj ratni kolega i jedan od najboljih prijatelja još iz ranog djetinjstva. Njegovo ime i prezime je Nenad Matak. Na zadarskoj Plovaniji, a i šire, poznat je pod nadimkom Meho. Ispričavam se svima koji čitaju ovaj tekst što sam malo subjektivan.
A sad prijeđimo na objektivnost. Mnogi su hrvatski branitelji, ali i civilne žrtve Domovinskog rata položili svoje živote na plamen Oltara domovine upravo na taj datum. I zbog njih nisam došao 14. ožujka 2012. godine. Na taj datum 1835. godine u desetom broju Gajeve “Danice” objavljena je “Hrvatska domovina” ili prema prvom stihu “Lijepa naša”. Opće je poznato da ju je napisao Antun Mihanović, a kasnije uglazbio Josip Runjanin, a prvi put je izvedena 1861. godine, ne znam točno kojeg datuma. I zbog toga nisam došao na već spomenuto ročište. Ne znam točan datum na koji je sudac Domagoj Kurobasa sazvao sljedeće ročište jer još ništa nisam dobio u službenom obliku. No, više nije ni bitno kada će se održati sljedeće ročište, jer ja sigurno dolazim u pratnji svoj “odvjetničkog” tima.
Moj odvjetnički tim se pomalo razlikuje od uobičajenih. Naime, moj “odvjetnički” tim je imaginaran. Neki će se sigurno nasmijati, a neki će možda i zaplakati kad budu čitali ovo što slijedi. Na čelu mog braniteljskog tima (jer sam privatno optužen) su sjećanja na pokojnog Hrvatskog branitelja Miroslava Đerđe zvanog Pivac. Njega sam izabrao za voditelja tima najviše zbog nadimka, jer ona dvojica Zrilićevih odvjetnika na fotografijama meni izgledaju kao dvije lijepe “odvjetničke kokice”.
Morao sam malo zastati, … zaplakati… jer sam pomislio što bi na ovo rekao naš prvi zapovjednik, pokojni Hrvatski branitelj, Rade Maksan.
Opet će se neki načuditi, a možda i zaplakati. Neka shvati svatko kako hoće, ali su i sjećanje na njega dio mog braniteljskog tima.
U daljnjem tekstu ću pokušat nabrojiti i ostale članove mog “odvjetničkog” tima: Miroslav Vođera, Damir Vanjak, Nenad Matak, Mario Galešić, Andrija Matijaš “pauk”, Damir Tomljanović “gavaran”, Ferdo Sučić, Stipe Nekić, Rudan, Josip Jović, Franko Lisica, Blago Zadro, Tomislav Šestan, Mate Torbarina, Denis Špika, Denis Bajlo, Senad Župan, Jerko Buterin…!? Čini mi se da bih mogao zapjevati poznati stih “ala brale, puka san od nabrajanja”.
Ok. Idem malo pojednostaviti. Moj braniteljski tim sačinjavaju sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata, kao isjećanja na žrtve privatizacijskih ispodžitnih kukoljskih dogovora i pregovora. Oni su već prerano otišli na nego drugi, viši sud. Ja za sad idem na zadarski. Dolazim sto posto na sljedeće ročište sa svojim imaginarnim “odvjetničkim” timom. Moram priznati da me zaista živo zanima kako će se dvije “odvjetničke kokice” snaći u sudskom “prpanju” sa neuponomoćenim sjećanjima na voditelja mog braniteljskog tima, pokojnim Miroslavom Đerđom poznatijim pod nadimkom pivac.
P.S. pozdrav svim Hrvatskim braniteljima, ma gdje god ovo čitali.
Vlado Šestan.
