Table of Contents
Prije nešto više od 13 godina, točnije 29. ožujka 2008. održala se utakmica Prve HNL između Nogometnog kluba Zadar i Cibalije. Na toj utakmici sam bio u svojstvu fotografa za svoj portal ZADAR Sport za koji sam i pisao.
Prije početka te kobne utakmice, sjećam se, razmijenio sam nekoliko riječi s Hrvojem. Ako se dobro sjećam, rekao mi je nešto u stilu “sretno sa slikanjem, opali koju dobru i za mene”. Mislim da sam mu odgovorio nešto u stilu “može, a ti zabij koji gol”.
Takvu komunikaciju smo imali jer sam znao doći na stadion i pogledati treninge nogometnog kluba pa bi nakon istih znao uzeti izjave za ZADAR Sport i popričati s igračima, često i sa Hrvojem nasamo. I on je volio i čitao ZADAR Sport, volio je ono što smo radili pa mi je često znao reći da je pročitao nešto u vezi sporta na našem portalu.
Sjećam se i da sam negdje u ljeto 2007. godine, nakon što je potpisao za NK Zadar fotografirao pokojnog Hrvoja na stadionu. Upravo ta fotografija koju sam naknadno nakon njegove smrti predao tadašnjem tajniku kluba Mladenu Baždariću bila je ona koju je za vrijeme njegovog posljednjeg ispraćaja nosio njegov prijatelj Jerko Mikulić. Ima ta fotografija i svoju povijest. Ne mogu se točno sjetiti datuma nastanka iste, ali se sjećam da je bilo ljeto i da je bilo pakleno vruće. Nakon odrađenog treninga fotografirao sam sve igrače u novim Jako dresovima za potrebe nove web stranice NK Zadar koja u konačnici odlukom tadašnjeg direktora Novice Erlića nije realizirana iako smo postigli dogovor. Uglavnom, sjećam se trenutka kad je Hrvoje stao na teren, a iza njega se vidjela zapadna tribina. Prva fotografija koju sam ‘opalio’ bila je loša jer mu je jedno oko ostalo zatvoreno. Odmah mi je prišao i rekao ‘daj da vidim na što ličim’. Nakon što smo shvatili da je fotografija loše ispala prasnuo je u smijeh i rekao ‘e, ovu, ovu ostavi, da izgledam kao cirkuski klaun’. Rekao sam mu da opet stane na improviziranu crtu i da ćemo napraviti bolju. Tako je i bilo i nastala je čuvena fotografija koju je dugi niz godina na svojoj majici ispod dresa nosio i Danijel Subašić, ali i drugi nogometaši u znak sjećanja na legendu i dobrog duha kluba.
Uglavnom, nedugo nakon što je počela ta prokleta utakmica, dogodilo se što se dogodilo, a za tragediju nije odgovarao nitko, pa ni Grad Zadar koji je vlasnik stadiona. Nisu odgovarali ni ljudi koji su upravljali klubom i koji su stadion od Grada Zadra dobili na korištenje.
Danas, 13 godina kasnije, lokalni HDZ iskoristio je časno, pošteno i neukaljano ime legendarnog nogometaša, pokojnog Hrvoja Ćustića u svrhu promocije svoje stranke.
Film je, za podsjetiti je, producirala tvrtka pr-ovca Jerka Trogrlića kojega Grad Zadar za savjetovanje plaća 14 tisuća kuna mjesečno.
Sramite se svi koji ste sudjelovali u ovoj prljavoj i nečasnoj raboti. Izvolite, gospodo, ako vas se tako može zvati, ukloniti sramotni video s interneta.
