Table of Contents
Znali su mi reći – tko nije čuo i ne zna za Ninu, taj nije iz Zadra. Ne pitajte me kako sam… Osjećam se kao da sam izgubio dio sebe, kao da mi je netko otkinuo komadić duše – rekao je jučer jedan od naših najpoznatijih sugrađana, Venci Jurin, samo dan nakon što se poslije punih 15 godina zajedničkog života morao oprostiti od svoje pudlice Nine zbog njezinih visokih godina i brojnih zdravstvenih problema.
– Oprostili smo se u nedjelju. Morao sam je dati uspavati da se više ne muči. Jutros kad sam krenuo u spizu, nije bilo onoga tko me vidio, a da nije upitao: ‘A, di je Nina?!’ – priča tužno Jurin.
Dodaje kako je prerano govoriti o tome hoće li nabaviti novog psa jer je još uvijek pod snažnim dojmom gubitka svoje najbolje prijateljice i vjerne pratiteljice.
Foša je sada ostala pusta, jer nema onoga tko bi prošao kraj Vencijeve barke, a da ne bi primijetio Ninu koja bi ležala na kušinu, na provi uvijek uređene “frizure”, s crvenom mašnom na repu i nalakiranih kandžica, kao prava dama koja je voljela more. Uvijek je sa svojim vlasnikom išla i na ribe. Ljeti su Nina i Venci bili glavna atrakcija. Turisti bi se zaustavljali i fotografirali ih pa je tako Nina obišla i svijet. Bila je i glumačka zvijezda jer je imala svoje mjesto u dvije zadarske predstave – Stoše od Foše i od Foše do Atlantide.
Nedostajat će Nina, ne samo Venciju…
