Table of Contents
Ima li ili nema tvrdog odnosno mekog ”š”? Bogati, stvarno ste se uhvatili važne teme! Zaredali se lingvisti, skribomani i manji ili veći eksperti za šovinizam i malograđanstvo pa mi se u jednom trenutku, čitajući živu raspravu ispod moje prethodne
kolumne, činilo da se ekipa nadahnuto kurči iako, a to je problem, zapravo bi trebalo progovoriti o problemu mlohave kite u Zadrana (dame, nemojte mi kaj zamjeriti jer i vi će te doći na red).
Hoću reći, mi Hrvati (a i Srbi su nam dobrodošli na putu), očito, moramo otići u kurac da nam stvarnost stigne iz dupeta u mozak i da zamjenimo kulturu kafića kulturom demokracije.
Politička kultura je politološki, sociološki, i povjesni stručni izraz. Označava ukupne političke stavove pojedinih članova društva jedne zemlje. Stavovi se smatraju kao izraz sustava vrijednosti koje se odnose prvenstveno na sustav državne vlasti. Od političke kulture društva ovisi i stupanj i način sudjelovanja građana u politici, jer politička kultura utječe na odnose između vlasti i pučanstva.
Politička kultura može se definirati i kao orijentacija građana jedne nacije prema politici, percepciji političkog legitimiteta, i tradicije političke prakse. Politička kultura države ili dijela stanovništva može imati različite oblike. Ako primjerice velika većina stanovnistva želi demokratski politički poredak, onda se politička kultura društva naziva “demokratskom”, pri čemu je nekoliko oblika demokratske političke kulture moguće.
Moramo jasno razlikovati demokraciju od države, naime, demokraciju kao formu političke prakse. Moja ideja je da je demokracija moć naroda, a ta moć ne može biti izjednačena sa specifičnom formom države. Zato se trudim elaborirati vrlo specifičan odnos između koncepta politike i koncepta demokracije.
Pokušavam reći da, ako politička moć uopće nešto znači, onda znači upravo formu moći koja nije utemeljena u posjedovanju ikakvih posebnih kvaliteta. Politička moć mora biti promišljana kao moć koja je utemeljena sama u sebi, a ne, na primjer, u moći znanosti ili novca. Dakle, demokracija je paradoksalno stanje svake političke moći, ona mora biti utemeljena upravo na nedostatku utemeljenja, kao moć bilo koga.
Vidim mogućnost osvajanja novih prostora za potvrdu “moći bilo koga”. Pa vas, stoga, pozivam na jednu malu refleksiju o našemu društvu, kroz pismo našim političarima, te vas ljubezno molim da prestanete mlatiti kurcem.
Pismo sam dobio od nepoznate osobe putem e-maila. Vidio sam ga već nekoliko puta pa sam zaključio da je poprilično poznat široj publici i zato sam ga preuzeo nrznajući zapravo tko ga je napisao. Naknadno sam saznao da je to osoba koja se potpisuje s pseudonimom Krule, a ja sam zato što se s pismo poistovjećujem u potpisu stavio drugi pseudonim.
“Dragi moji političari,
Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.
Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljoprivredne, turističke
zemlje…moje domovine Hrvatske… u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod rek’o – “Go kurac”.
Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu… “nogometno igralište”… na kom “utakmica” nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? – čestitam vam!
Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana…jer eto…oni to mogu a mi ne.
Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište “3. Maj” sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste!
Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama…čestitam vam od srca.
Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu… A danas?… Danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist… za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.
Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim “malim” ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.
Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju… ne jednu… ne dvije tvornice… Vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju… sve sve sve… i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena… kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama al baš ono, što bi reko Edo Majka – pravo pravo!
Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna… 2 tjedna mora… 2 tjedna u kojima su padali romantični poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora… a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama.
Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj… visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori: – Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.
Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki…inače zidar…nazove pa kaže: -Krule prijatelju… kud sve ovo ide u pičku materinu… suze mi na oči od muke idu! Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se…tu sam ja da se ponosim vama.
Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe… svoje rođake… rođakove rođake… i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno… mislim… ne rat… nego to sve papirnato sprovesti i napraviti…ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem. Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i činove…oh…pobogu…pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991… 1992… sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira… pukovnika… jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.
Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.
Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi. Čestitam…i naravno… ponosim se vama.
Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4 posto od plaća i tako godinu i nešto…a sad ste digli i PDV na 25 posto. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda… puzi… gmiže… a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.
Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama…, kako ja tako i moja veš mašina.
U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku izreći iz usta dade, vi ste sjebali. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo… PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek… superčovjek… jebeni SUPERMAN.
Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: – Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! – te nastavio raditi svoj 250-satni radni mjesec.
Oprostite mom Mrkom na psovanju… a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas… jer vi ste iskreni i pošteni… Zato se ja i ponosim vama. Čestitam vam!
Vaš Dragec”
PS: Dragi Zadrani, ako vam se i dalje lamata kitama, pliz, obavite to, po mogućnosti, na drugom portalu. Meni su, da skratim priču, vaši penisi u zraku potpuno irelevantni. Rod vam se umješao u karakter. Naime, sve dok vas HDZ i dalje pošteno guzi, radije raspravljajte o nedostižnomu: da se prestanete ponašati kao pizde.
PS2: Odluka da se komentari pod mojim kolumnama od sada i ubuduće dozvole samo onima koji će se potpisati punim imenom i prezimenom, isključivo je moja. Motivirana je željom da s ovim kolumnama pokušam animirati one koji bi trebali pokazati minimalnu dozu građanske hrabrosti i odlučnosti bez kojih neće biti moguće promijeniti političke i ine trule strukture u gradu i županiji. Ispričavam se svima onima koji iz bilo kojeg razloga nemaju snage potpisati se, a žele ili su pokušali komentirati na konstruktivan način, međutim, ne želim ni na koji način hraniti međusobne svađe ili svrstavanja za ili protiv autora jer ne vjerujem, da se nešto može postići takvim razbacivanjem energije.
PS3: Komentare s punim imenom i prezimenom šaljite na d.pilsel@zamir.net.
