Table of Contents
Još kao dijete u vrijeme bivše države i socijalizma, sjećam se da su moji roditelji često išli na referendume o samodoprinosu. Tim samodoprinosima građana građene su mnoge škole,vrtići,bolnice. Osnovna škola Šimuna Kožičića-Benje (bivši Velimir Škorpik) koju sam i ja pohađao, izgrađena je također samodoprinosom građana grada Zadra. Ljudi su na tim referendumima pokazivali vrlo visoku razinu svijesti, pa bi u pravilu u ogromnoj većini glasovali za uvođenje samodoprinosa. Možda iz razloga što se točno znalo u koju svrhu će biti utrošen sav novac prikupljen od samodoprinosa. Tako je to bilo nekad u mračnom komunizmu, nedemokratskom jednopartijskom sustavu. Ljudi su se imali pravo izjasniti da li žele dati svoj novac i znali su u koju svrhu ga daju.
Danas nema više samodoprinosa, a umjesto njega uvode se prirezi. Sa samodoprinosom je u povijest otišao i referendum, odnosno mogućnost građana da se izjasne o tome dali pristaju na izdvajanja od svoje plaće. Dakle u demokratskom sustavu građanima se ukida demokratsko pravo izjašnjavanja, oduzima im se bez da ih itko o tome pita. Što je još gore taj isti novac ne koristi se za neke konkretne projekte već se direktno sliva u proračun, pa vladajuća garnitura raspolaže njime po vlastitom nahođenju.
Usprkos svim uvjeravanjima i obećanjima da se to neće dogoditi, od 1. travnja građani grada Zadra morati će plaćati prirez. Prema online anketama čak 90% Zadrana se protivi uvođenju prireza, ali HDZ-ovi vijećnici su na gradskom vijeću dizanjem ruku onemogućili raspisivanje referenduma o tom pitanju. Nakon što su lažnim obećanjima o neuvođenju prireza sačuvali vlast, još jednom su se odlučili narugati građanima i demokraciji, radeći protivno volji velike većine biračkog tijela.
Među vladajućima nema niti najmanje samokritike i priznavanja barem dijela krivice što su proračun doveli u minus od 88 miliona kuna. Dapače, bahato i bezobrazno pokušavaju krivnju prebaciti na drugoga. Međutim, čak i površnim promatračima sasvim je jasno da za očajno financijsko stanje u kojem se nalazi grad odgovornost snosi jedino i isključivo HDZ-ova garnitura, koja njime rukovodi već dugi niz godina. Gradski proračun opterećen je kreditom za ŠRC Višnjik koji će sa reprogramom koštati oko 350 miliona kuna, nasuprot 200 miliona koliko je prvotno planirano. Vladajući su svojevremeno tvrdili da će u vrijeme kad na naplatu dođe glavnica kredita, proračun grada iznositi oko milijardu kuna te da neće biti problema s otplatom. U projekciji su promašili za sitnicu od nešto preko 600 miliona kuna jer je proračun za ovu godinu 377 miliona kuna (otprilike isti i prošle godine). Na Višnjiku su pojedinci napunili džepove u projektu koji je kreditirala Hypo banka, ali su tamo i udareni temelji današnje insolventnosti grada.
Kao da to nije bilo dovoljno krenulo se u spašavanje opljačkanog i uništenog KK Zadra, čija se dugovanja vrte od službenih 50 miliona do neslužbenih preko 100 miliona kuna. Kupnjom Jazina od kluba po cijeni od 20 miliona kuna dodatno se opteretio proračun, s vrlo upitnim učinkom te transakcije. Klubu i dalje prijeti stečaj, usprkos silnih miliona uloženih u njegov spas. Račun im blokiraju potraživanja već od 200 000 kuna, a da ne govorimo o većim iznosima.
Odlučeno je također da grad preuzme dugovanja NK Zadra i da se sudjeluje u njegovoj privatizaciji, iako se i dosad klubom upravljalo kao da je privatni. Naravno uz izdašnu financijsku podršku grada. Istovremeno dok se klub zaduživao pojedinci su punili džepove prodajom igrača, i tko zna na kakve još sve načine. Niz ovakvih primjera nestručnog i nesavjesnog poslovanja na štetu grada, a na korist pojedinaca, beskrajan je.
Osim „briljantnog“ raspolaganja proračunskim sredstvima, u gradu su se iskazali i neažurnošću u naplati vlastitih potraživanja. Tako su najveći dužnici prema Gradu Zadru prošle godine bili: Jadera d.o.o. sa 13.376.277,09 kuna; Gortan Zadar d.o.o. sa 6.751.013,71 kuna; Tankerkomerc d.d. sa 3.304.414,38 kuna; Velox d.o.o. sa 3.076.300,79 kuna; Sas strojogradnja d.o.o. sa 2.863.841,54 kuna; KK Zadar sa 2.169.613,46 kuna; Jadran Invest d.o.o. sa 2.045.348,26 kuna; Follis d.o.o. sa 1.842.257,51 kuna i Adria d.d. sa 1.598.691,56 kuna. Nejasno je kako su pojedine tvrtke došle do tako astronomskih iznosa dugovanja, a u gradu gotovo ništa nije poduzeto da se to spriječi. Pogotovo kad se zna da običnim građanima zbog neplaćenih računa odmah stižu opomene i ovrhe. Očigledno je da u pogledu naplate potraživanja, kao i kod raspolaganja proračunskim sredstvima, postoji šačica onih kojima se pogoduje nauštrb svih ostalih građana.
Situacija je toliko izmakla kontroli da čak nadmašuje parodiju iz čuvenog stripa Alan Ford, gdje jedan od najpoznatijih antijunaka, heroj bogatih – Superhik, pljačka siromašne i nemoćne kako bi dao imućnima. Dok su Superhikove krađe pojedinačne i sporadične, motivirane idealima, u našem gradu svi moramo puniti proračun i plaćati prirez kako bi se podmazivale pojedine debele guske a jedini motivi ove pljačke poreznih obveznika su interes i pohlepa. Tako je u Zadru Superhikova doktrina od mašte postala stvarnost, dosegnuvši razmjere o kojima genijalni autori Alan Forda Magnus & Bunker nisu mogli ni sanjati stvarajući nadrealni svijet svojih junaka. Uvođenjem prireza zadarska realnost nadmašila je nadrealnost iz Alan Forda, otima se svima da bilo dobro samo njima.
