Table of Contents
Sjećanja su kao vremeplov koji nas vraća u prošlost. Interesantno je da su gotovo u pravilu najživlja sjećanja iz našeg djetinjstva i rane mladosti iako su ti događaji vremenski najudaljeniji. Često kada pričamo sa starijim osobama možemo zamijetiti da se do u tančine sjećaju događaja iz svog djetinjstva dok ne znaju što se zbilo jučer,prekjučer, unatrag par dana.
U mojoj memoriji jedna od najživljih i najljepših sjećanja su vezana uz KK Zadar. Još sam u svojoj predškolskoj dobi kada bi igrao Zadar sjedio sa obitelji uz radio-prijemnik i slušao prenose utakmica (u ono vrijeme TV prijenosi su bili rijetki), nijedna utakmica se nije propuštala. Kroz srednju školu i kasnije za vrijeme studiranja cijela moja generacija neraskidivo je emotivno bila vezana za klub. Košarka,klub i sve što se događalo oko njega uvijek bili su sastavni dio naših života. Zadar se pratio bez obzira kako je igrao i na kojem mjestu na ljestvici se nalazio. Uspjesi kluba su se doživljavali euforično, porazi su nosili tugu.
Kao udruga građana klub je bio javno dobro koje je pripadalo svim građanima grada Zadra.
Privatizacijom u kojem bi svoj obol trebali dati i građani, grad će vjerojatno postati većinski vlasnik kluba ( dugovi će se pretvarati u dionice koje će pripasti gradu ). Dakle kao i do sada o svemu u klubu odlučivati će politika a građani koji uplate dionice kao manjinske vlasnike nitko ništa neće pitati i neće odlučivati ni o čemu. Kupljene dionice s obzirom da se radi o sportskom dioničkom društvu neće imati nikakve realne vrijednosti, neće kotirati na burzi,niti će na temelju njih biti isplaćivana dividenda. Znači kupnjom dionice KK Zadar kupujemo ono što je ionako već bilo naše , za to dobivamo bezvrijedan papir s kojim ni na koji način nećemo moći uticati na upravljanje klubom. Iz navedenog jasno se razabire da se tu više radi o nekoj vrsti samodoprinosa za spas kluba nego o dioničarstvu u pravom smislu te riječi.
Dodatni problem u cijeloj stvari što iza cijele operacije spašavanja kluba na ovaj način stoji ista ona ekipa koja ga je svojim lopovlukom i nesposobnošću prezadužila dovela u bezizlaznu situaciju. Prema Bibliji ako nas devedeset i devet ljudi prevari onom stotom dužni smo prići u dobroj vjeri jer on nema ništa s onih prethodnih devedeset i devet prevaranata , možda je upravo taj stoti ona poštena osoba kojoj trebamo pokloniti naše povjerenje. Međutim nigdje ne piše da svoje povjerenje moramo opet pokloniti onima koji su ga već više puta izigrali . Još nakon svega imaju obraza preko medija udarati na naše osjećaje , prebacivati na nas odgovornost za propast kluba ukoliko pretvorba ne uspije, ukoliko im ne damo svoj novac.
Treba učiniti sve kako bi se klub, simbol grada spasio od propasti ako je to moguće s obzirom na veličinu dubioze i trenutnu situaciju gdje većinu naših sugrađana muče osnovni egzistencijalni problemi. Nema se za kruh i režije a kamoli za spašavanje kluba.
Osnovni preduvjeti za bilo kakav pokušaj saniranja nastalih šteta i postavljanja kluba na zdrave noge su čisti računi. Odgovorne za pljačku i nastala dugovanja treba imenovati, procesuirati a ne prikrivati relativizirajući stvari krilaticom : što je bilo, bilo je nećemo sad o tome ajmo ispočetka. Oprostite ali mi ne bi ispočetka, dok se ne utvrdi tko je kriv za dugovanja od približno sto miliona kuna. Na zadarskom sudu ljudi odgovaraju za dvjesto kuna mita a vi bi podmeli pod tepih odgovornost za uništenje kluba i pljačku miliona kuna. Svi vi koji trenutno „spašavate“ klub već duže vremena ste u upravljačkim strukturama kluba, znate što se i kako radilo. Jedini koji su imali hrabrosti progovoriti, prozvati najodgovornije za stanje u klubu su Nebojša Belić i Branko Skroče.
Sve što se do sada događalo i trenutno se događa s klubom u vašoj režiji, uključujući pretvorbu iz udruge građana u d.d. te privatizaciju, možda bi bolje bilo nazvati preobražajem. Pod vašom upravom klub se preobrazio u nešto što nikada nije bio, nešto nama nepoznato, strano slično kao u romanu Franza Kafke gdje se glavni lik pretvara u kukca.
U prošlosti klub je odražavao zadarski duh i mentalitet, nosili su ga oni koji su ponikli tu među nama,stasali u njegovom omladinskom pogonu. Vi ste promovirali u klubu lešinare koji su ga sistematski potkradali i uništavali, zarađivali na ugovorima od kupovine igrača, namjerno zanemarivali proizvodnju. Klubom su počeli uglavnom defilirati igrači za jednu sezonu, čudni ljudi čudna imena, plaćenici koji nisu odražavali duh i mentalitet ovoga grada,našeg podneblja što se prenijelo i na malobrojne domaće igrače.
Srce i duša kluba su ljudi, oni koji u njemu igraju,oni koji njime rukovode,oni koji za njega navijaju .Promjene i proces ozdravljenja kluba mogu nositi samo neki novi moralni ljudi, sinovi ponikli u njegovom krilu zadojeni ljubavlju prema klubu i gradu nikako vi pod kapom HDZ-a, vi koji ste u ovom gradu uništili sve što se uništiti dalo. Pod vašom zločinačkom šapom, ovako preobražen KK Zadar osuđen je na sudbinu Kafkinog junaka Gregora Samse, ogromnog žohara zanemarenog i napuštenog od svih.
