Table of Contents
Novigrad je staro životopisno mjesto, naseljeno još od brončanog doba. Zbog svog položaja u uskom i dugom zaljevu podno planine Velebit, oduvijek je bio značajan u geostrateškom smislu, pa zato ima bogatu povijesnu i kulturnu baštinu. Budući da je moja majka porijeklom iz Novigrada, dobar sam dio svoga djetinjstva i rane mladosti proveo upravo tamo, boraveći kod djeda i bake. Od ranog jutra do mraka sam sa svojim prijateljima i rođacima vrijeme provodio u ribolovu, ronjenju i naravno na sportskim terenima igrajući nogomet i košarku. Nezaboravni su to dani koji su se zauvijek urezali u moje sjećanje.
Kroz godine bogate povijesti stanovnici Novigrada su dosegli visoku razinu osobne kulture i međusobnog uvažavanja. To su uglavnom blagi i tolerantni ljudi kojima je strana svaka bahatost i arogancija. U mjestu ima puno manje međusobnih svađa i podmetanja nego što je to uobičajeno u sredinama sa sličnim brojem stanovnika. Upravo je nevjerojatno da je jedna tako civilizirana sredina iznjedrila crnu ovcu, jednu od najvećih u cijelom zadarskom kraju.
Sjećam se kako je moj prijatelj, još dok sam išao u srednju školu, ljeti u Novigradu držao kino, u kojem bi se u to vrijeme na prikazivanju filma okupili gotovo svi mlađi stanovnici mjesta, kao i gosti. Dok bi on namještao kino projektor, netko bi stajao na ulazu i naplaćivao karte. Uvijek je bilo onih koji bi se provukli bez karte, ali glavni junak ove priče bahati, u to vrijeme još mladi mještanin u naponu snage, redovito je ulazio bez plaćanja, pokazujući tako pred drugima svoju moć. Jedne večeri na ulazu je stajao vlasnik lokalne mesnice, braneći mu ulaz u kino dvoranu bez karte. Izbio je incident na rubu fizičkog obračuna, ali suočen sa odlučnošću i beskompromisnošću lokalnog mesara, naš junak se brzo povukao. Tako posramljen pred širokim auditorijem, sav bijesan uletio je u projekcijsku salu. Ni krivog ni đužnog, uhvatio je vrijeđati i ponižavati mog prijatelja, tada još sedamnaestogodišnjaka. U nemoći da se suprotstavi sebi ravnom, odabrao je slabiju žrtvu na kojoj je iskalio svoj bijes. Osim što je svakodnevno stvarao probleme , naš junak nije baš volio ni školu, pa je njegov intelektualni i komunikacijski nivo zauvijek ostao na primitivnoj razini. Kasnije u njegovoj karijeri to će mu predstavljati veliki kompleks, pa će se stalno družiti i okruživati intelektualcima, kako bi sebe i javnosti uvjerio da je i sam pripadnik društvene kreme. Legitimitet u tim nastojanjima davat će mu amoralni elitisti iz svih sfera društva, kojima su vlastiti interes i novac jedini životni prioriteti.
Mnogi su u svojoj mladosti bili fakini i radili nepodobštine, ali bi na kraju uglavnom izašli na pravi put, postali ugledni i korisni članovi zajednica u kojima žive. Međutim, naš junak je evoluirao u sasvim suprotnom smjeru. Od svojih mladenačka dokazivanja i nestašluka do kriminalca najgore vrste. Početne principe prijetnji i zastrašivanja zadržao je u svom repertoaru sve do današnjih dana, ali metode su se tijekom vremena modificirale. Tako je u svoj noviji opus uveo paljevine automobila, prijeteće SMS-ove (uglavnom se odnose na žrtvinu obitelj, poglavito djecu), fizičke napade i medijski teror. Sve u svemu, razvio je široku lepezu metoda za maltretiranje žrtve i njezine obitelji kako bi se obračunao sa onima koji su mu stali na put i slomio one koji su mete ucjene i reketa. Ove radnje kukavički i podlo obavlja preko svojih plaćenika. Tako su za uništavanje automobila i imovine angažirani narkomani, koji bi i vlastitu majku prodali za 100 eura. Za fizičko maltretiranje koristi se iskompleksiranim „snagatorima“, koji glumeći kriminalce liječe svoje duboko usađene komplekse. Dok najčešće upotrebljavan oblik napada, medijsko razapinjanje koristi skriven iza ženskih suknji, ispred sebe isturivši borbene novinarke nesvjesne svojih djela. Imidž opasnog dečka povremeno dokazuje na sličan način kao u slučaju mog prijatelja sa početka priče – hrabrim djelima poput prijetnje pištoljem nenaoružanima, prijetnje svojoj zaposlenici da će je baciti niz stepenice ili drugoj zaposlenici da će joj izvaditi utrobu jer se usudila nekome reći da nije primila plaću 5 mjeseci i da je gladna.
Sada se ta umišljena veličina napuhanog ega okreće i protiv onih koji su ga stvorili i promovirali, u nastojanju da zadobije još više moći i vlasti. Od vjernog sljedbenika postaje Juda koji prijeti njihovom opstanku i opstanku čitave njihove sljedbe. A Šef sav u čudu, žaleći sam sebe, priča kako je izdan od osobe kojoj je sve dao, umjesto da se zapita kome je on to sve dao. Koliko je štete napravljeno i koliko je ljudi platilo ceh stavljanjem moći u ruke pogrešnog čovjeka?
Ne možeš proći po gradu a da ne naiđeš na nekog bahatog kriminalca ili nesposobnjakovića kojem ste Vi dali sve, svugdje ih ima,izranjaju iza svakog kantuna. Šefe dragi, Dario, nakon svega što smo prošli i doživjeli od tih ljudi, kojima ste Vi i HDZ dali sve, nismo li zaslužili barem jednu ljudsku od srca danu ispriku ?
To bi bio melem na rane žitelja ovoga grada, zadobivenih na dugogodišnjem križnom putu koji su uzrokovali Juda novigradski i njemu slični likovi proizašli iz vaše vlasti.
Ne perite ruke od svojih grijeha kao Poncije Pilat!
