Table of Contents
U posljednje vrijeme preko medija smo zatrpanii informacijama o događanjima u HDZ-u i njihovim predstojećim unutarstranačkim izborima. Osim međusobnih podmetanja u borbi za što bolje startne pozicije, HDZ-ovci nastoje javnosti predstaviti te izbore kao prijelomni trenutak u stvaranju novog, drugačijeg HDZ-a. Čini mi se kao da sam se vratio u 2000. godinu jer se i tada, nakon izbornog poraza, HDZ nalazio u identičnoj situaciji kao danas. Rejting stranke je pao na najniže grane, postali su sinonim za pljačku, korupciju i kriminal. Činilo se tada da za njih postoje samo dvije opcije: raspad ili temeljita reforma stranke. Međutim nije se dogodilo niti jedno niti drugo. Na unutarstranačkim izborima 2002. godine Sanader na „demokratski“ način, uz pomoć Glavaša i njegovih borbaša, pobjeđuje Pašalića. Nakon poraza Pašalić postaje pedro i krivac za sve HDZ-ove grijehe. Javnosti se prodaje priča o detuđmanizaciji i modernizaciji stranke, stvaranju moderne europske demokršćanske opcije.
Međutim u stvarnosti, u HDZ-u nije došlo do nikakvih promjena osim na deklarativnoj osnovi. Stranka je nastavila dalje sa gotovo istim ljudima. Sanader se pokazao kao izvanredan glumac i prodavač magle, koji je narodu govorio ono što želi čuti. Kako bi okrenuo javno mnijenje na svoju stranu, koristio je greške i neodlučnost Vlade Ivice Račana, kao i pritisak Haškog suda za procesuiranjem generala. Jedan od ključnih događaja na tom njegovom makijavelističkom putu , bio je prosvjed na splitskoj rivi održan u znak podrške Mirku Norcu, generalu optuženom za ratne zločine. Tu je Sanader održao govor koji u doba njegove vladavine više nigde nije smio biti prikazivan, jer je napravio upravo sve suprotno od onoga što je u tom govoru proklamirao.
Sanader manipulacijama i prevarom birača, tj. prikrivanjem svojih stvarnih namjera, uspijeva osvojiti vlast 2004 godine. Na sve ključne položaje postavljaju se podobni, uglavnom nesposobni ljudi. U pravilu gotovo sve sami amoralni beskičmenjaci. Jedina karakteristika koju su ti ljudi morali posjedovati, bila je bespogovorna poslušnost. Bahatost i narcisoidnost tog HDZ-ovog „elitnog“ kadra bila je obrnuto proporcionalna njihovim sposobnostima i moralnim načelima. Nismo mogli upaliti televiziju ili otvoriti novine, a da ne naletimo na nekog od HDZ-ovih frankensteina. Tako smo bili svjedoci grotesknih situacija gdje predsjednik Sabora pijan vodi sjednice i daje izjave, a ministri i direktori državnih poduzeća (poput Kirina, Mravka, Prskala…) u svojim izjavama nikako ne uspijevaju sastaviti smislenu prostoproširenu rečenicu. Sve je poprimilo tolike razmjere da smo se svemu tome prestali čuditi, toliko smo otupili da nam je taj freak show postao sastavni dio života, nešto sasvim normalno.
Stranački i osobni interesi se stavljaju ispred državnih. Državni resursi se pljačkaju ,uništavaju i rasprodaju kako bi se napunila crna blagajna, kao i džepovi pojedinaca. Rupe u proračunu se krpaju zaduživanjem i prodajom najvrjednijih državnih poduzeća. Uz Sanaderovu sposobnost manipuliranja javnosti, sve dobro funkcionira do izbijanja globalne krize. Tada zaduživanje postaje sve teže i skuplje, a ono što je još preostalo za prodaju od državne imovine, nije se više moglo materijalizirati. Sanader na vrijeme shvaća da grijesi dolaze na naplatu. Njegov ego nije mogao trpjeti ništa doli pohvala i tapšanja po ramenu. Nije mu bilo ni nakraj pameti da se suči sa posljedicama svoje vladavine i gnjevom naroda. Zato odlazi i na svoje mjesto instalira svoju desnu ruku – Jadranku Kosor. Namjera je bila da on nastavi vući poteze iza kulisa, a da ona i ostali članovi Vlade na sebe prime sve posljedice kriminalne i zločinačke vladavine. Međutim, tu se velemajstor spletki i manipulacija precijenio, preračunao. Jedna od karakteristika što je zasigurno posjeduju svi visokopozicionirani HDZ-ovci jest instinkt političkog preživljavanja. Žrtvovanje za nekoga ili nešto nije uopće opcija u njihovim razmišljanjima. Briga za vlastitu kožu uvijek im je bila na prvom mjestu. U borbi za vlastiti opstanak udružuju se protiv Sanadera, te uz pomoć Mladena Bajića njemu namjenjuju ulogu žrtvenog jarca. Sanader završava u zatvoru i na optuženičkoj klupi uz još neke kolateralne žrtve.
Krivnja za sve grijehe se sada prebacuje na novog pedra Sanadera a HDZ-ovci novim spinovima nastoje prikazati svoju stranku kao generator u borbi protiv korupcije i kriminala, mada pored svih tih pustih nezakonitosti u njihovom okruženju, nikada nisu našli za shodno da bilo što od toga prijave nadležnim institucijama. Dapače svome članu Damiru Mihanoviću koji se usudio učiniti takvo što, spakirali su otkaz u Croatia osiguranju.
Sada nakon izbornog poraza u HDZ-u na čelu sa Jadrankom Kosor, koja je na to mjesto izabrana „demokratskim“ dizanjem ruku svih 10000 delegata u zagrebačkoj Areni, priprema se novi izborni sabor stranke. Ponovno u gotovo istom sastavu namjeravaju jahati dalje raspodjelom stranačkih funkcija među već prokušanim i dokazanim igračima. Usput će se u stranci dogoditi i „epohalne“ promjene. Naime vraćaju se temeljnim načelima i retuđmanizaciji stranke, koju će naravno provoditi isti oni koji su sudjelovali u njezinoj detuđmanizaciji. Međutim ovaj put, u sve te nebuloze, gluposti i laži, javnost treba uvjeriti novoizabrani vođa – jedan od šestorice bezličnih kandidata skromnih mogućnosti. U tome i jest najveća slabost njihovog plana, nema više velemajstora obmana i laži da ga sprovede u djelo. Master of the game vodi neke druge bitke, sada briljira pred sudcem Turudićem u sudnici Županijskog suda u Zagrebu dok nad HDZ-om o tankoj niti visi Damoklov mač sudbine.
Post scriptum: vjerujem da ste svi začuđeni što nijednom riječju nisam spomenuo stanje u zadarskom HDZ-u. Međutim ova kolumna je samo prvi dio ili bolje rečeno uvod u kolumnu Frankensteini zadarskog HDZ-a, u kojoj ćemo demistificirati „reforme“ unutar zadarskog HDZ-a, i navodni obračun sa kriminalnom strujom unutar stranke.
