Table of Contents
Bruno Kresoja –Brunči je poznati Zadranin. Svi znaju Brunčija, osim u našem gradu Brunči je poznat u cijeloj Hrvatskoj pa i šire kao veliki teniski zaljubljenik. U teniskim krugovima poslie Gorana Ivaniševića (kojega je Brunči na počecima karijere vodio po turnirima) Brunči je vjerovatno najpoznatiji Hrvat. Brunči je dugo vodio dućane sa sportskom opremom Lotto, a danas drži kafić u Konzumu nasuprot kolodvora.
Nikad mi nije bilo jasno kako Brunči uspije pozitivno poslovati budući da roba koju je poklonio svojim prijateljima i poznanicima dok je držao Lotto dućane, zasigurno ne bi mogla stati u jedan kamion. A i danas u bilo kojem trenu kad je Brunči prisutan u svom kafiću, barem nekoliko ljudi pije na njegov račun. Vrlo je zabavan i uvijek spreman na šalu, pa je zato omiljen i dobrodošao u svako društvo. Veliko je srce kod našeg Brunčija.
Brunči je ujedno vrlo tvrdoglav, iskonski mrzi svaku nepravdu i laž te kad se susretne s takvim stvarima izgubi živce. Obuzmu ga nekontrolirani napadi bijesa, vrijeđa, psuje naravno nama koji ga dobro poznajemo te scene izgledaju smiješno jer znamo da Brunči ne bi mrava zgazio. Tako je Brunči u napadu svoje tvrdoglavosti prije nekih 5-6 godina utuvio sebi u glavu da mu smeta kameni zid izgrađen 60-ih godina prošlog stoljeća ispred njegovog Lotto dućana na kraju Kalelarge (nasuprot katedrale), da mu se ne vide izlozi te je odlučio skinuti par redova kamenog zida kako bi prolaznici imali bolji pogled na njegov dućan. Zatražio je dopuštenje za realizaciju ovog svog pothvata međutim, s obzirom da se zid nalazi u povijesnoj jezgri ionako teška misija dobivanja dozvole postala je u stvari nemoguća misija. Iživciran i isprovociran beskrajnim bezuspješnim šetnjama od nemila do nedraga, Brunčiju je jednog dana pukao film. Unajmio je par Bosanaca i započeo sa skidanjem kamenja. Nije ni slutio koliko dalekosežne posljedice će taj njegov potez izazvati. Svi su se digli na noge, od susjeda, preko policije ,nadležnih inspekcijskih službi, konzervatora, alarmirani su mediji, svi su se zgražali nad „svirepošću“ Brunčija i razmjerima kulturocida koji je napravio. Brunči je preko noći postao zločinac koji uništava kulturnu baštinu našeg grada.
Iako su tada svi primijetili Brunčijeve zahvate na zidu dugačkom 4-5 metara i visokom oko 3 metra danas, ustvari već dvije godine postoji zgrada na početku Kalelarge za čije su renoviranje pribavljene dozvole u rekordnom roku a koja je nevidljiva. Zamislite, čitava zgrada a nevidljiva, nitko je ne vidi. Svi ovi zaštitnici kulturne baštine koji su progonili Brunčija kada prolaze pored te zgrade spuste glavu i gledaju u pod ili je baš u tom trenutku okrenu u drugu stranu tako da otkada su počeli radovi na toj zgradi, oni nisu vidjeli tu zgradu, nisu vidjeli da joj unutrašnjost u potpunosti srušena, temelji iskopani i sagrađen podrum, fasada otučena, prošireni postojeći otvori i otvoreni novi na pročelju zgrad. Nitko također nije primjetio da je nadograđen još jedan kat i to zidnim blokovima koji se ne uklapaju u kamenu strukturu zgrade. Nisu vidjeli ni kamione koji se vozaju preko trga i Kalelarge do gradilišta. Također nisu vidjeli ni raskopavanje Kalelarge, raznorazne skele… ništa nisu vidjeli, jer da jesu, onda bi sigurno nešto poduzeli. Odnosno, ne bi dopustili ovo iživljavanje na kulturnoj baštini u povijesnoj jezgri grada. Jer kako reče jedan od zaštitnika naše kulturne baštine pred gradskim vijećem: povijesna jezgra ima kontinuitet urbaniteta i više vrijedi nego svi mi i sve vlasti i političke opcije.
Lijepo rečeno, međutim, stvarnost je popuno drugačija. To vrijedi za Brunčija i sve vas koji ste pokušali staviti neku reklamicu, zabiti tiplu na fasadu zgrade u zaštićenoj povijesnoj jezgri, pa ste zbog toga dospjeli u probleme, dok ista pravila ne vrijede za ove novostvorene „poduzetnike“ koji čak dobivaju dozvole za uništavanje naše povijesne jezgre. Onima koji nemaju pojma što je to kultura, a kamoli kulturna baština, dozvoljeno je da uništavaju naslijeđe naših predaka. Ne znam što je nadležne službenike potaklo da budu suučesnici u ovom zatiranju zadarske kulturne baštine, zašto nadležne inspekcijske službe ne izvrše nadzore.
Da li je u pitanju neki iracionalni strah ili nešto drugo, ali znam da su svojim postupcima u ovom predmetu zorno pokazali da u ovom gradu postoje dvije kategorije građana. Prvu kategoriju u koju spada Brunči, vi i ja čini ogromna većina građana ovoga grada, mi smo građani drugog reda nad kojima se striktno primjenjuju svi zakonski propisi. Druga kategorija su oni povlašteni, oni su produkt jedne političke opcije i njihove vladavine na njih se zakoni drugačije primjenjuju, njima je sve dozvoljeno. Na dokaze koji podkrepljuju ove činjenice nailazimo svakodnevno i na svakom koraku Brunčijev poučak je samo jedan od dokaza u dugačkom nizu.
Zato svi vi dragi moji sugrađani koji ste sudjelovali u progonu moga prijatelja, dobrog čovjeka Bruna Kresoje-Brunčija, nesvjesni onoga što zapravo činite, a koji ste se u međuvremenu osvijestili gledajući ono što se događa oko vas, napravite dobro djelo i otiđite do njega u njegov kafić. Recite mu da nije napravio ništa strašno, ispričajte se jer njega i dan danas muči taj prokleti zid.
