Table of Contents
Naš pogled na stvari i događaje oko nas, rezultat su našeg genetskog nasljeđa, obiteljskog odgoja, utjecaja okoline, kao i određenih događaja i iskustava kroz koje smo prošli na svom životnom putu. Zato često na neke događaje gledamo iz različitih kuteva, imamo različita mišljenja o istim pitanjima .
Problem nastaje kada zbog nekih okolnosti, najčešće nasljednih bolesti ili proživljenih teških trauma, osoba ima potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti. Tako je shizofrenija psihijatrijski poremećaj koji označava ozbiljnu mentalnu bolest, koja primarno pogađa sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti. Osobe oboljele od te bolesti nisu u mogućnosti razlikovati unutarnje od vanjskih iskustava, odnosno mogu izražavati stavove koji nemaju veze s realnošću. Razne vrste traumatičnih događaja, posebno onih u djetinjstvu, mogu stvoriti nesigurnu i nestabilnu osobu punu srdžbe, bijesa i podložnu manipulacijama. U izostanku stručne medicinske pomoći, kao i podrške obitelji njezino stanje se progresivno pogoršava. U datim okolnostima shizofreničar djeluju izuzetno destruktivno na svoju okolinu, pri čemu ta destrukcija generira autodestrukciju, tj. daljnje narušavanje psihičkog i fizičkog stanja bolesne osobe.
U našem gradu gotovo čitavo jedno medijsko carstvo počiva na leđima tri ženske osobe, čije je teško psihičko stanje iskorišteno od strane lokalnih moćnika. Na taj način oni ih kontroliraju, koriste se njima kako bi se obračunavali sa suparnicima, vršili medijski reket, jednom riječju terorizirali građane ovoga grada. Pri tome se osobito iskorištava ta činjenica, da te osobe žive u nekom svom svijetu, koji nema puno dodirnih točaka sa realnošću. Kod njih je zlo u stvari dobro, kriminalci pozitivci, a normalni ljudi, čiji je jedini grijeh što se nedaju ucjenjivati, ili što su progovorili o pravom stanju stvari, negativci koje treba poniziti, uništiti im čast i ugled. Tako se svakodnevno konstruiraju raznorazne priče, pune laži i kleveta. Etiketiraju se oni koji su postali mete kriminalne hobotnice. I ne samo oni, već i članovi njihove obitelji. A sve kako bi ih se slomilo, prisililo na uzmicanje i suradnju. Te žene su vrlo srčani borci koji svoj posao odrađuju predano i sa puno žustrine, uvjerene da rade nešto korisno, dobro. Ne shvaćaju da ti napadani ljudi nisu ništa skrivili, da im nikad ništa nažao nisu napravili, da im ne žele nikakvo zlo. U njihovim projekcijama oni su neprijatelji koji žele nauditi njihovim poslodavcima – “uglednim“ građanima, i njima osobno.
Napadnuti u većini slučajeva reagiraju instinktivno, brane se, uzvraćaju na napade. Nekad i na jednako prljav način na koji su napadani, što kod tih novinarki samo utvrđuje projekciju, stvorenu manipulacijama kriminalaca u njihovoj glavi. Tada u potpunosti gube kontrolu, stanje im se pogoršava, postaju još žešće i agresivnije. U transu bjesomučno napadaju , izbacuju tekstove kao na traci, dok njihovi mentori zadovoljno trljaju ruke uživajući u pogledu na svoju žrtvu i članove njegove obitelji pod baražnom paljbom. Sve ih to veseli i ludo zabavlja. Čekaju samo moment kad će žrtva popustiti i pristati na njihove ucjene.
Da bi ovome stali na kraj, moramo jasno odjeliti ljude koji svjesno produciraju zlo, koji zlom i zlim namjerama pokušavaju ostvariti svoje ciljeve, od onih koji su samo sredstvo preko kojih zlo djeluje. Naše drage sugrađanke novinarke ništa nisu krive, one su samo spletom životnih prilika postale podoban medij kroz koje zlo djeluje. U ovome trenutku njihovi tekstovi više ne padaju na plodno tlo. Komentiravši njihove uratke, građani ovog grada su im jasno poručili što misle o njima, o njihovim tekstovima. Oni koje one napadaju sada postaju ikone pokreta otpora, a oni koje promoviraju predmet prezira. Trenutno je njihova vjerodostojnost srozana do te mjere, da kad bi napisali općepoznatu činjenicu ili čistu istinu, nitko u nju ne bi povjerovao, samo zato jer izašla iz njihovog pera. Došlo je vrijeme kada stvari postaju toliko očite, pa je samo pitanje trenutka kada će se suočiti sa istinom. S istinom da su beskrupulozno iskorištavane od strane kriminalaca u njihove kriminalne svrhe, s istinom da su u stvari oni njihovi pravi neprijatelji, a ne njima nepoznati ljudi koje su bezrazložno napadale i proganjale. Ta spoznaja mogla bi za njih biti poražavajuća, te, s obzirom na njihovo labilno psihičko stanje, može dovesti do sloma njihovog ionako već narušenog psihofizičkog sustava. S nepovratnim posljedicama. Zato ih moramo podržati! Zbog nesređenih obiteljskih odnosa one se nemaju kome obratiti za pomoć, nemaju nikoga da ih vrati na pravi put. Njima su potrebni naša ljubav i podrška, kako bi progledale i zatražile pomoć, kako bi se izvukle iz ralja zla. Ja im osobno ništa ne zamjeram za sve dosadašnje i buduće napade na moju obitelj i mene. Ne smatram ih odgovornima.
Kao što se vatra ne gasi vatrom, tako se i zlo ne gasi zlom. Božja konjica nikada se ne obračunava sa zlom načinom i metodama koje zlo koristi u svojim pohodima. Naše mete nisu ničija djeca i žene. Naše mete nisu izgubljene osobe nesvjesne svojih postupaka i djela (naprotiv, njih moramo zaštiti!). Naše su mete ljudi koji su ishodišta, centri zla, kao i oni koji su se s njima udružili radi vlastitih probitaka i koristi, a na štetu ovoga grada i njegovih stanovnika.
Post scriptum: Budući da mi je supruga izložena napadima jedino i isključivo zbog mojih javnih istupa na ovom portalu želim reći da je ona supruga i majka kakvu bi svatko poželio. Ponosan sam na sve ono što je napravila i na ono što ona zapravo jest. Volim je kao prvog dana.
