Table of Contents
Za one koji još nisu pogledali kroz prozor – nebo je azurno plavo, u daljini pjeva bura, a u zraku opet po ko zna koji put ove godine miriše nogomet. Ali ovo nije još jedna priča o nogometu ili ‘samo o nogometu’, ovo je priča o blagdanu zvanom finale Lige prvaka, a to je puno više od nogometa, zar ne?
Za one koji žele znati više – sutra su oči cijeloga svijeta uprte na isti stadion, svi putevi, svi radio signali, sva svjetla reflektora, sve vodi na isto mjesto, na istu svečanost. Pomalo euforično znoje se dlanovi, koljena klecaju, i jedino što se sa nestrpljenjem očekuje je prvi sučev žvižduk, jer tada počinje čarolija, tada sve drugo prestaje, napetost nestaje i počinje se pisati neka nova povijest.
Ovo je jedna od onih utakmica koje se čekaju cijelu godinu, jedna od onih za koju se živi, jedna od onih kada ‘mali’ zauvijek postaju i ostaju veliki. Igrači se pretvaraju u osvajače, postaju kraljevi travnate raskoši, a svi ostali ? Svi ostali pretvaraju se u romantike i to one nogometne romantike, postaju robovi opijeni ljepoticom zvanom nogometna igra, jer nogomet je odavno prestao biti samo sport, zar ne?
Osjećam potrebu da pored svih ‘doktora nogometa’, velikih znalaca, fanatika i virtuoza i ja progovorim, i podijelim sa ostatkom svijeta svoj pogleda na ljepotu nogometne igre.
Kako to izgleda u očima jedne žene, žene koja nema pojma o nogometu, ali usprkos svemu usuđuje se tvrditi kako ipak nije totalna neznalica? Definiciju zaleđa savladala sam još negdje u osnovnoj školi zahvaljujući konjskim živcima mog oca. Sad to gledam s nekim drugim očima i sasvim je jasno kako se zaleđe pretvorilo u stvar opće kulture, čak su i svađe muškaraca i žena oko toga već postale legendarne. Čudno je zapravo to kako svaka prosječna žena zna puno o nogometu, zapravo možda i previše, mada meni to zaleđe zapravo ni dan danas nije sasvim jasno!
Ali iz nekih i meni samoj neobjašnjivih razloga gajim neku posebnu vrstu ljubavi prema udarcima iz kuta, i ako se mene pita ima nešto u tom kutu, u onoj zastavici, u onom trenutku kada lopta kreće na svoj put u visine, a više od toga volim samo ples sa loptom ili kako se to književno kaže dribling. I to bi uglavnom bilo sve od nogometa što mene uveseljava, sve je zapravo vrlo jednostavno – volim ja taj nogomet, ali na neki svoj način!
U čemu je uopće ta tajna veza, ta ‘zabranjena ljubav’ između žena i nogometa? Ako pitate muškarca dobit ćete pomalo kompleksan odgovor, za početak će vam reći kako žene i nogomet ne idu zajedno niti u istoj rečenici, a nakon toga će taj isti muškarac pobiti svoju tezu činjenicom kako nema ljepšeg prizora na tribinama od žene i njezinog dekoltea, uz pomoć kojeg kao da sramželjivo doziva pobjedu. Moj kolega Mile objasnio mi je to ovim riječima: ‘Mare moja to su ti one stvari, one slatke radosti zbog kojih nam se oči smiju, zbog kojih se osjećaš kraljevski iako kraljevstvo nemaš, a duša ti je lagana poput pera’.
Ako pitate ženu dobit ćete pomalo netipičan odgovor, a to je tišina. I ne, ne gledamo mi taj nogomet radi posljednjeg sučevog žvižduka i razmjene dresova ili možda da?
Ako mene pitate reći ću vam da moje srce kuca samo za jednu Ljepoticu, svaka čast nogometu ali u našem je gradu samo jedna Ljepotica bez konkurencije, a ime joj je košarka!
