Table of Contents
Ovaj članak originalno je objavljen u tiskanom izdanju magazina ZADAR News Panorama 23.12.2016.
Jesu li Hrvatskoj potrebni intelektualci? Jesu, treba netko djeci i studentima držati predavanja, treba se netko brinuti o pravnim, ekonomskim, zdravstvenim i inim zavrzlamama. Da, da, i duhovnim i seksualnim i političkim, geografskim, kulturnim potrebama jer ako postoji potreba na tržištu onda se podrazumijeva da su potrebni. Gdje god zagrebeš iskoči kakav intelektualni i povijesni velikan, počevši od kvartovskog kafića pa do Ustavnog suda i Sabora. Svi sve znaju, a novaca nema ili ga ima, ali samo za one koji znaju malo više od onih koji znaju sve.
Pravo, pravda, život, učenost, izvrsnost, vizija. Buljim u Pravni leksikon nasumično i čitam: „Ius est ars boni et aequi“ (Pravo je umijeće dobroga i pravičnog). Dalje se spominju načela pravičnosti i čestitosti, ideje dobrote i pravičnosti i temeljne etičke vrijednosti. Rijetko se o ovakvim stvarima priča pa i tamo gdje bi trebalo. Da ne znam da je Ante Starčević bio i filozof, pomislio bih da je bio neki ljuti ratnik, narodni junak, romantični zavodnik žena i naravno – intelektualac. Od kad je svijeta i vijeka tržište je zahtijevalo intelektualce i tako je Stari postao robnom markom. Sve na tržištu ima svoju cijenu. Tako se čovjek kroz život obrazuje, kulturno uzdiže i biva intelektualcem na tržištu rada te je za svoj rad i plaćen. Idila, pastorala i bezbrižno šetanje kroz voćnjak u proljeće. A što ako to i nije baš sve tako, što ako se radi o školovanim budalama?! Što ako netko jadan ne može proizvesti misao, a jedina mu je misao ona da može?! E, to znači da je netko tu misao smislio za njega i eto vraže problema, konformizma i pragmatike na sve strane!Bliži se vrijeme došašća lokalnih izbora. U ponudi imamo modele “najbolji za sebe, najgori za druge” pa mi logika nalaže da glasujem za “najgori za sebe, najbolji za druge”.
Problem je u tome što je Taj obećao da će idući put kad dođe na zemlju doći naoružan dobrim namjerama (suditi) pa bih Ga molio da ostane još tamo gdje jest jer tko će preživjeti?!A sad bez zafrkancije, vrijeme je Božićnih blagdana, sve je puno šarenih kuglica, lampica, a nešto ćemo i pojesti, popiti i proslaviti. Pitate se kakve veze ima Božić s ovom temom. E pa ima jer mislim da pravi intelektualac (ne ovaj iznad u tekstu) mora imati vjere, mora imati ljubavi u srcu, a kuglica i lampica neka, što više to bolje, to su ukrasi, a ne bit. Tako je gospodo bit u ljubavi, miru i toleranciji prema različitostima; tako svako srce može proizvoditi ono što ne može “čisti ratio”. Konačno tako možemo (ako nam je već do nekakve procjene) zagledati se duboko u sebe i zapitati: “Treba li mene ovaj svijet?” Naravno da treba. Hrvatska ne treba intelektualce, znanstvenike, radnike, stručnjake itd. Ona treba tebe kao čovjeka kojeg je stvorio Bog, ne društvo, znanje i iskustvo. Ona treba dobre i čestite ljude. Indikator uspješnosti jest život, onaj biološki kao ljudskog bića i onaj kakav bi trebao biti, dostojanstven. Je li sramota da danas neki moraju glumiti redikule da bi ih se primijetilo i čulo (ili još bolje i sigurnije da ne bi!). Mišljenja su razna, potpuno normalno, ali više manje nebitno naspram onoga što kaže Isus, a jednostavno je. On kaže da je Put, Istina i Život, tako tvrdi i želim vjerovati premda u svako vrijeme kriza vjere poprima različite oblike. Prekratak je ovaj život da bismo stalno bili u očaju i nosili maske. One jesu potrebne u službi, zbog uljuđenosti, javnog diskursa, kulture, ali ja ne primjećujem da nas je to baš uljudilo, a nisu bome ni eskapade javnih osoba koje bi ipak trebale biti nekakvi značajevi.
Ako seciramo i utvrdimo predestinaciju “Od žabe – žaba” tad ona nikad neće postati princ osim ako revolucionarno (ne miješati s prilogom radikalno) ne zatraži da je čarobna djeva poljubi. Međutim, u revolucijama se i djeva pretvori poljupcem u žabu tako da revolucija nikad nije bilo rješenje već evolucija. Počevši od sebe, ako se budem zamarao dnevnom politikom tijekom ovih blagdana biti ću daleko od ičega dobrog, a to nam je postao neki, a možda i jedini vid zabave. Morbidna neka zabava!
U SAD-u su nedavno bili izbori za predsjednika koje su oni pretvorili u show program, ali ja ovdje ne vidim nikakav show već doslovno maltretiranje ljudi od strane interesnih skupina kojima baš ništa nije sveto i to pogotovo onima koji se na svetinje najčešće pozivaju, kao papagaji, nevjerojatno. Siromašnog i točno određenog fonda “ključnih” riječi tom svojom intelektualnom bijedom pokušavaju uvjeriti ljude da im žele dobro. Ajde sinko ovce na ispašu vodi, a ne se baviti ljudskim sudbinama; i pazi da ne izgubiš koju!
Već sam rekao da maske padaju i padat će jer je to prirodno; isto kao što je prirodno da prvo ide množenje, a onda zbrajanje. Populacijska strategija se najbolje provodi u blagdansko vrijeme jer se o tim “računskim operacijama” baš puno i ne razmišlja. Zar to i nije smisao Božića? – Djetešce nam se rodilo” i to ne u velebnim dvorima ni u bolnici, a bome ni u Crkvi, već ravno u nekoj štali. Bog se rodio kao čovjek u štali i imam neki osjećaj da nam se dobro smije, ne znam zašto, a sigurno ću saznati jer odavde nitko živ nije izašao (ups, osim Njega pa i Nje). Stoga mi i ovih blagdana simbolično slavimo rođenje Djetešca, slavimo Život, ne dobitak na lottu niti pobjedu reprezentacije. Za usporedbu, mi tijekom cijele godine slavimo smrt, ako mi ne vjerujete otvorite bilo koji portal/novine i vidjet ćete naslikavanja po grobljima i veličanje žrtava t.j. mrtvih i ratova (tko i zašto to koristi, to je druga tema). Kult smrti versus – Život, yep!
Na ovoj “simulaciji” sve maske padaju. Sve ono što mi radimo i čemu služimo u životu je isključivo za i zbog života, svojih najbližih ili pak nešto ekstremno apstraktno – narod, domovina ili baš krajnje, krajnje ludo – ljudska vrsta tzv. naraštaj, biljke, životinje, ekosustav općenito. Tako bi bar trebalo biti. Eto, trebaju li Hrvatskoj intelektualci ili joj treba Život?! Sami zaključite i uživajte u blagdanima.
Ovaj članak originalno je objavljen u tiskanom izdanju magazina ZADAR News Panorama 23.12.2016.
