Table of Contents
Milosrdnim herojima i žrtvama rata, živima i mrtvima, najbolje se možemo odužiti kao mirotvorci. U društvu izokrenutih vrijednosti gotovo je nezamislivo da se sjećanje na Oluju obilježi Bonacom – molitvenom šutnjom i dostojanstvom koje proizlaze iz ljudskosti. Umjesto toga, posvuda opet odjekuju jeftine poruke mržnje umotane u domoljublje za podobne. I opet se ljubav prema svome uporno mjeri mržnjom prema tuđem. Nakon rata huškati na rat mogu samo oni koji su od rata imali koristi. Učimo li svoju djecu da uvijek i bez iznimke stanu na stranu ljudskosti, tada će ona nesumnjivo platiti cijenu u svijetu nepravde.
Cijenu koja donosi miran san i spokojan kraj. Učimo li ih svoju jamu opravdavati susjedovom, dubljom, tada odgajamo spodobe po guštu zloga. Učimo li ih mržnji, duševne olupine stvaramo, opet po guštu zloga. Vrijedi li, dakle, istina prijeđenog puta… Kristova puta u koji se danas nakaradno kunu čak i ratni profiteri, narkodileri i bezdušni rušitelji, ubojice nedužnih i trovači hrvatske mladeži ujednačeni pouzdanom krinkom domoljublja? Strava i bol ratnih jada zadojila je mržnju koja je mnoge preobrazila u osvetnike i nemilosrdne nasilnike, koje su opet naslijedili bahati sinovi gladni moći i razaranja.
Na tronu njihova carstva nagurale su se pohlepne i zavidne spodobe koje mrze sve koji žive i misle drugačije. Oko njih, nakotila su se zatucana bića za koja zakon ne vrijedi i zbog koje nam trijezna mladost u gomilama napušta državu. Usred takvog kaosa, koliko će hrvatskih ratnika, majki i očeva, braće i sestara, odoljeti kušnjama? Koliko će ih ustrajati u istinoljubivosti kada im na oči i zadnji ljudski strvinar učini zlo izvrćući istinu u svoju korist? I na koncu, hoće li ih dostajati da se odupru, i hoće li imati dovoljno snage da izdrže do kraja? Hoćemo li na koncu svi posrnuti na pustopoljini ljudske gluposti, na kojoj toliki drže da smo uzvišena rasa, a to nismo niti ćemo to ikada biti! Nema uzvišene rase. Sve su zarobljene u poremećenom krugu zlodjela i odmazde.
Civilizacija i čovjek imaju onoliku mogućnost da se ne zatru, koliko se ne daju prevariti uzvratnom mržnjom. Mržnja žudi kobnome zakonu osvete. Zle strasti bujaju u svakome čovjeku, a protiv njih se borimo bezuvjetnom spremnošću na praštanje i čineći dobra djela koja proizlaze iz samilosti prema svemu što postoji.
Samilost se trenira motrenjem svijeta oko sebe očima djeteta koje ne zna za zlo života. Promatraš li mrava na cesti, spoznaš da negdje i nekome ide, i da nešto gradi, smisleno i plemenito; promatraš li ga dulje od trenutka, priraste ti srcu. Drugi dan odabereš pticu ili stablo; pticu nahraniš, a stablo napojiš. Čineći tako, rasteš u duhu i odupireš se mržnji. Taj otpor mržnji u sebi bitka je za uljudbu, za dušu, i za opstanak. Zbog takve su istine, Kristove istine, i svijeta u kojemu nema potlačenih i manje vrijednih, ginuli plemeniti hrvatski branitelji.
Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja
