Table of Contents
PRIJE deset godina uklanjanje političara iz Vijeća HRT-a predstavljalo se kao najvažniji preduvjet za demokratizaciju Hrvatske radiotelevizije.
Danas se povratak političara u Programsko vijeće HRT-a ističe kao preduvjet za normalizaciju Hrvatske radiotelevizije.
Zanimljivo, oba ta međusobno suprotstavljena zaključka dolaze iz istog izvora: iz SDP-ove vladajuće koalicije.
2012. Zastupnici su bili bolji
Ovih dana SDP-ovac Nenad Stazić objašnjava kako je Programsko vijeće na HRT-u najbolje bilo kad su u njemu sjedili saborski zastupnici. “Oni su nekome morali odgovarati, dok ovi danas nikome ne odgovaraju”, istaknuo je.
2000. Zastupnici su problem
Prije trinaest godina njegova stranačka kolegica Željka Antunović, u poziciji potpredsjednice za društvene djelatnosti Račanove vlade, govorila je nešto sasvim drugačije. Ona je zastupala stav da u Vijeću HRT-a ne bi trebao sjediti ni jedan političar, u čemu je dobila i podršku Vijeća Europe, što je 2003. godine rezultiralo novim Zakonom o HRT-u koji je u Vijeće uvelo predstavnike nevladinih i civilnih udruga.
Smatralo se da je to korak prema demokratizaciji javne televizije. Ustvari, bio je to korak prema totalnom kaosu.
Desetljeće (ne)kontroliranog kaosa
Prvo je Vijeće pod vodstvom Ante Čovića i don Ivana Grubišića suprotno želji glavnog ravnatelja Mirka Galića za glavnu urednicu HTV-a izabralo Jasnu Ulaga Valić. Zatim su se tijekom godina u Vijeće ugurale razne interesne skupine i pojedinci sa svojim specifičnim interesima (poput glumice Nade Gaćešić Livaković koja se ugurala u svaku HRT-ovu sapunicu), da bi to ovih dana dovelo do svađe člana Vijeća Josipa Jovića i urednika Dnevnika Zorana Šprajca.
Što je, naposljetku, rezultiralo totalnim raspadom Vijeća.
Nismo politički zreli
“Postoji mogućnost ponovnog uvođenja političara u Programsko vijeće i Nadzorni odbor, kao što je učinila Austrija, što može djelovati retrogradno, no, kako se pokazalo da za postojeći zakon nismo bili politički zreli, možda se to pokaže dobrom opcijom”, izjavila je nova ministrica kulture Andrea Zlatar.
Možda je čak u pravu.
Politika je ionako imala utjecaj na Hrvatsku televiziju putem neslužbenih kanala više nego preko tijela koje je s vremenom postalo samo sebi svrhom. Napokon, i te nepolitičke članove Vijeća ionako je potvrđivala politika u Saboru, na što je Hrvatsko novinarsko društvo odavno bezuspješno upozoravalo.
Podizanje standarda
Ali umjesto da se demokratski standard podigne tako što bi, kako je predlagao HND, članove Programskog vijeća HRT-a hrvatske institucije i udruge biraju izravno umjesto u Saboru, stvari se vraćaju na početak. A krug se zatvara.
Prvih deset godina Hrvatskom televizijom pod Tuđmanovim okriljem upravljali su političari u Vijeću HRT-a, poput Zlatka Canjuge, Jadranke Kosor, Đurđe Adlešić i ostali.
Drugih deset godina Prisavlje je, barem na papiru, bilo oslobođeno političara, iako ne i političkog utjecaja – formalnog preko izbora u parlamentu, neformalnog kroz ostale kanale.
Da bi se u treće desetljeće krenulo ispočetka.
Iscjeliteljska šapa političara
Ono što je nekad bilo ubitačno sad bi trebalo biti spasonosno. Kao što se ne tako davno političare optuživalo da čvrsto drže šapu na javnoj televiziji, sada se njihov povratak u Vijeće predstavlja kao jedinu mogućnost spasa ove jadne televizije.
Što se promijenilo?
Umorili smo se od igranja demokracije? Mislimo da su ovi današnji političari bolji od onih prije deset godina? Vjerujemo da smo dosegli demokratsku razinu Austrije? I kad smo već kod toga, otkud nam uopće pomisao da bi stranački ljudi u Programskom vijeću HRT-a bolje funkcionirali od predstavnika građanskih udruga?
Politika manje zlo
Samo zato što bi stvari konačno bile izvedene na čistac?
Politika je očito postala malo manje zlo od svega onog što su u svom video priopćenju nabrojali profesionalci s HRT-a: korporativnog ili privatnog interesa, žutila, poslovnih pritisaka, trivijalnosti, trasha…
Političari bi trebali spasiti ono što su godinama zatirali: javni interes na javnoj televiziji.
Ako ne uspiju, za deset godina krećemo ispočetka.
