Table of Contents
Gradski oci Zadra morat će, ako presuda Općinskog suda postane pravomoćna, posegnuti u gradsku blagajnu i iz nje izvući nešto više od 370 tisuća kuna kako bi platili odštetu dvjema kćerima i sinu pokojne Ružice Peleško, 75-godišnjakinje koja je u ožujku 2014. tragično stradala kad je, šetajući se pokraj Doma za starije i nemoćne osobe u Zadru u ulici Obala kneza Trpimira bb, upala u nešto više od metra duboki bunar i ugušila se. Općinski sud dosudio je po 108 tisuća kuna svakom od njih plus kamate te još 49 tisuća kuna koje Grad mora platiti na ime troškova postupka.
Nesretna starica, inače gotovo slijepa osoba, bila je pet godina korisnica Doma i tog je kobnog 2. ožujka u poslijepodnevnim satima sama šetala oko zgrade doma. U jednom je trenutku zapela za kameni rub okruglog bunara na čijem je dnu bilo kamenja, malo vode i otpalog lišća te je upala u njega. Žena je pri padu udarila čelom, a njezino je tijelo pronađeno tek idućeg dana. Obdukcijom je utvrđeno da nije odmah umrla već nakon nekoliko sati.
Grad Zadar, utvrdio je sudac Ivica Marinović, vlasnik je bunara za koji smatra da je opasan jer se nalazi u parku kroz koji prolaze ljudi te u vrijeme nesretnog događaja nije bio natkriven. Tek nakon što je nesretna žena izgubila život u bunaru, gradske službe su žurno zatvorile bunar postavivši metalni poklopac. U svom odgovoru na tužbu, Grad Zadar tvrdio je da bunar nije namijenjen niti služi za opskrbu pitkom vodom te da nije u sastavu gradske komunalne infrastrukture pa time ne postoji odgovornost Grada za njegovo održavanje. Tvrdili su i da se bunar tu nalazi više od 80 godina, da tu prolazi svaki dan velik broj osoba i da nitko nikad nije upao u bunar. Grad je smatrao i da su za smrt Ružice Peleško odgovorne osobe iz Doma jer da je, s obzirom na njezino stanje, nisu smjeli ostaviti bez nadzora.
Iako su djeca pokojne 75-godišnjakinje prvotno tužila i Dom u kojem je njihova majka boravila, na jednom od posljednjih ročišta povukli su tužbu. Iz Doma su tijekom postupka poručili da je žena kod njih imala smještaj bez ograničenja ikakvog tipa, pa tako i kretanja. Tvrdili su da nisu obvezni niti ovlašteni takvim korisnicima na bilo koji način ograničavati ili priječiti slobodu kretanja te da je pokojna bila slobodna osoba neograničene poslovne sposobnosti.
– Sama činjenica da je tuženik nakon ovog štetnog događaja zatvorio bunar, ovome sudu govori da je taj bunar prije njegova pokrivanja predstavljao opasnu stvar, pa da samim time njegov vlasnik Grad Zadar odgovara po načelu objektivne odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari. Sud nije cijenio relevantnim navode tuženika da ta nekretnina ne bi bila opasna stvar jer u nju nitko nikad nije upao jer je zbog svojih gabarita jasno uočljiva – navodi u presudi sudac Marinović.
Sud je svakom od djece pokojne žene odmah priznao po 150 tisuća kuna, koliko po kriterijima Vrhovnog suda pripada djetetu na ime duševnih boli u slučaju smrti roditelja plus još nekoliko tisuća kuna za nastale troškove oko pogreba. No, kako je sudac procijenio da je pokojna 75-godišnjakinja i sama pridonijela tragičnom događaju u omjeru od 30 posto, tako je dodijeljena svota svakome od njene djece umanjena za taj postotak.
Vladimir Urukalo / Slobodna Dalmacija
Više o temi pročitajte na:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/238769/Default.aspx
http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/240718/Default.aspx
