Table of Contents
“Praktički smo došli u fazu da bolje ne može.” Tako je govorio Dario Gjergja prošle godine, nakon što je s Oostendeom osvojio dvostruku krunu, obranivši naslov prvaka Belgije osvojen prethodne sezone. Otprilike 365 dana kasnije sjedimo na istom mjestu, a zadarski je trener bogatiji za još dva trofeja. Opet prvenstvo i kup, a osim što je nastavio vladati Belgijom, Oostende je ostavio i zapažen trag u Europi.
– Eto, izgleda da se može bolje. Kako? Puno mladosti, želje, htijenja i velika količina rada. To nam se vratilo. Ponovili smo prošlogodišnje uspjehe u domaćem prvenstvu i kupu, ali pored toga smo ovaj put imali i fenomenalnu europsku sezonu – kaže Gjergja.
Zašto vam je ovaj naslov draži od prethodnih?
– Kada su prošle godine uveli novo pravilo da mora biti šest Belgijaca u momčadi, okrenuli smo se drugoj filozofiji, a to je dovođenje još nekoliko mladih potentnih domaćih igrača. Uz one koje smo već imali, Salumua i Serrona, doveli smo Gilleta, Marnegravea i uključili Boukichoua na višu razinu. Uz to, doveli smo dva “rookieja” iz SAD-a, Echeniquea i Berggrena, te Thompsona, koji prije toga nikada nije igrao ni za što i 20-godišnjeg Poljaka Ponitku. Dakle, to je bila neiskusna momčad, ali imala je veliku želju i ogromnu količinu rada. Uz starosjedioce Đorđevića, Petrovića, Wilkinsona i Wrighta, dok se nije ozlijedio, dobili smo odličnu kemiju. Kada smo kretali u sezonu, samo sam rekao da idemo napredovati iz tjedna u tjedan. To se zaista događalo i zato mi je ovaj uspjeh izuzetno drag.
U kvalifikacijama za Euroligu napravili ste dvije senzacije (Kimki, Banvit), a da nije bilo domaćinskog suđenja u korist Lietuvosa možda ste mogli i treću.
– Realno, ne bismo imali što tražiti u Euroligi, niti smo mogli dovoditi pojačanja. To što smo napravili je samo po sebi uspjeh. Svi su momci bili karakterni i željni napretka i to mi je bio prvi kriterij. Drugi je svakodnevno poboljšanje njihove individualne kvalitete. A uspjeli smo i sve to spojiti u dobru kemiju momčadi.
Drugu godinu zaredom osvojili ste i belgijski kup. Koliko to znači?
– Jako puno. Pogotovo mladim momcima, kojima je to dalo još veći potstreh. To je specifično natjecanje, jedna utakmica i nemaš pravo na pogrešku, a mladost ovih igrača ipak daje određeni strah. No, kada su to prelomili, znao sam da će u serijama na tri dobivene utakmice teško netko igrati protiv nas, jer smo fizički bili dominantni. Počeli smo sa sedam igrača u rotaciji, a tijekom sezone smo si stvorili mogućnost da igramo sa 12.
Što za vas osobno znači Oostende, nakon gotovo tri godine provedene u tom klubu i pet osvojenih trofeja?
– U klubu smo sada već na prijateljskoj bazi, odnosi su na višoj razini. Kada dođe gazda kluba i oslovi me sa prijatelju, onda je to više od čistog profesionalizma. Komunikacija je odlična, zovem ga nakon svake utakmice. S te strane mi je odlično, ali naravno da želim korak više i on je toga svjestan. Potpisali smo ugovor na tri godine, uz klauzulu da mogu otići kada god hoću u klub iz Eurolige ili top level Eurokupa.
Na vašem mjestu mnogi bi već odavno otišli u jači klub. Zašto vi još niste?
– Drži me to povjerenje ljudi. To nitko ne može platiti. Da možeš u kontinuitetu odlučivati i da te ljudi u klubu, za sve što rade i imaju namjeru raditi, pitaju. Osjećaš se cijenjenim. Ako te netko pita o strukturi, strategiji, ideji kluba i sluša što mu govoriš, onda je to ta viša razina. S druge strane, svjestan sam da ne mogu predugo ostati na jednome mjestu. Možda vremenski i nije dugo, ali je trofejima mnogo. Uvijek je to pitanje kada otići. Meni je najvažnije da, kada odem, izaberem zdravu sredinu sa vizijom i idejom.
